Prevodilac

среда, 10. јул 2013.

Nepostojeća grupa roditelja dece sa smetnjama u razvoju

Jedan od problema je i taj da roditelji dece sa smetnjama u razvoju su jedna heterogena grupa sa različitim interesima i potrebama, pa tako nisu ujedinjeni i kao grupice nemaju dovoljnu snagu.
Različite dijagnoze i uzrast deteta formiraju i potrebe.
Nepostojeća grupa roditelja su oni čija su deca mala i kada može najviše da se uradi.
Roditelji nepostojeće grupe, usled nepostojanja ozbiljne rane intervencije još uvek ne znaju da im dete ima problem, ne mogu ili ne žele da prihvate tu činjenicu ili lutaju od stručnjaka do stručnjaka, troše vreme (ne možete ga vratiti detetu) a nekad i novac(nije važno ako ga ima ali ako ne, može se bolje upotrebiti da bi pomogli svom detetu) i vrte se u začaranom krugu. Da ne pominjem krhkost psihe i razne mehanizme odbrane uključene zbog šoka i tuge. Često nailaze na zatvorena, otškrinuta ili čak zalupljena vrata. Otvara se novi svet pun krivice, straha, tuge i nemoći. Mozak da eksplodira. Potraga za rešenjima, terapijama, upoznavanje sa problemom. Vreme curi. Tu je sam, nije grupa. Kada predje u grupu, ne može skupiti prosuto mleko i nema vremena da pazi tudje.To je već njemu istorija nekome budućnost ali taj novi roditelj to još ne zna, nema ko da mu kaže, da ga uputi, da se što pre pomaže detetu.
Deca ovih roditelja su i sama nevidljiva, pošto su od nevidljivih roditelja i u toj fazi tek njih nema ko adekvatno da zastupa.

Нема коментара:

Постави коментар